Dragoljub Velimirović bio je tada mlad napadač u naletu, igrač koji je pre gledao žrtvu nego odbranu, i po kome će kasnije biti nazvan čuveni „Velimirovićev napad" u sicilijanki. Sa jedva dvadeset i tri godine već je terao strah u kosti na najjačim domaćim smotrama.
Prvenstvo Jugoslavije bilo je u to vreme jedan od najtežih turnira na svetu; naša škola davala je velemajstore na tuce, pa je titula prvaka vodila pravo u svetski vrh. Ova partija protiv makedonskog majstora Jovana Sofrevskog spada u rane bisere tog žrtvenog stila: materijal u drugom planu, a protivnički kralj na promaji.