
Dragoljub Velimirović (1942–2014) učio je šah od majke Jovanke, prvakinje Jugoslavije. Rođen u Valjevu, razvio je izrazito napadački stil i stekao nadimak „jugoslovenski Talj“. Njegove partije pune su žrtava, ali iza njih vredi tražiti konkretne ideje: otvorenu liniju, aktivnu figuru ili kralja bez dobrog skloništa.
Na prvenstvu Jugoslavije 1965, Velimirović belim figurama igra protiv Jovana Sofrevskog. Partija pripada periodu pre njegove velemajstorske titule.
Protiv Jovana Sofrevskog na prvenstvu Jugoslavije 1965. beli rokira na damino krilo i pokreće g-pešaka. Potezom 14.Nf5 Velimirović nudi skakača da bi otvorio centar. Ako crni uzme, drugi beli skakač dobija polje d5.
Ovaj raspored figura povezan je sa Velimirovićevim napadom u Sicilijanskoj odbrani: lovci na c4 i e3, dama na e2, velika rokada i napredovanje pešaka na kraljevom krilu. Plan je lako prepoznati, ali trenutak za žrtvu traži precizno računanje.
U Umagu 1972 sastali su se Velimirović i Ljubomir Ljubojević, dvojica igrača po kojima pamtimo napadački šah tog vremena. Velimirović je imao bele figure.
Protiv Ljubomira Ljubojevića u Umagu 1972. dolazi još upečatljivija zamisao: 12.Nd5, pa 14.Rxe6+. Beli otvara centar dok je crni kralj još na e8. Posle prihvaćene žrtve topa, skakač stiže na e6, a dama se uključuje šahom na h5.
Zanimljivo je da se ova partija nastavlja i posle razmene dama. Velimirovićev skakač stiže do f6, a h-pešak napreduje uz podršku figura. Napad iz otvaranja prerasta u novu vrstu pritiska: dobra žrtva ponekad daje prednost koja traje i kada neposredni šahovi prestanu.
Iste godine, u Ohridu, Velimirović je crnim figurama igrao protiv Rafaela Vaganjana. Tako naš izbor obuhvata i drugu stranu table.
Velimirović je umeo da stvori takvu igru i crnim figurama. Protiv Rafaela Vaganjana u Ohridu 1972. obe strane uzimaju materijal, dok crni lovci i dama dobijaju sve aktivnija mesta. Beli kralj ubrzo mora da napusti zaklon.
Velemajstor od 1973, Velimirović je tri puta osvajao prvenstvo Jugoslavije i doneo ekipno i pojedinačno srebro sa Olimpijade u Nici 1974. Njegovo ime živi i u teoriji otvaranja i u ovim partijama. Za uživanje u njima dovoljno je malo radoznalosti; za pronalaženje svih nastavaka dobro dođe i tabla pri ruci.