Odbrana nazvana po slovenačkom velemajstoru Vasji Pircu: prepusti belom centar, pa ga napadni figurama.
Pirčeva odbrana nosi ime Vasje Pirca, slovenačkog velemajstora rođenog u Idriji, koji je nastupao za Jugoslaviju. Ovde je predstavljena kao deo šireg jugoslovenskog šahovskog nasleđa.
Posle 1.e4 d6 2.d4 Nf6 3.Nc3 g6, crni prepušta belom pešački centar i priprema napad na njega. Pirc je pomogao da takav pristup postane priznato oružje protiv 1.e4.
Ideja je hipermoderna: umesto da se sa belim otima oko centra potezom u potez, crni belom velikodušno prepušta pešake na e4 i d4, fijanketira lovca na g7 i čeka. Ceo plan staje u jednu rečenicu: neka beli sagradi centar, pa da vidimo hoće li umeti da ga i odbrani. U XIX veku ovakvo puštanje centra smatralo se gotovo neozbiljnim; tek posle Drugog svetskog rata odbrana je stekla ugled, i to najviše zahvaljujući čoveku po kome se zove.
Vasja Pirc (Idrija, 1907 - Ljubljana, 1980) bio je pet puta prvak Jugoslavije (1935, 1936, 1937, 1948. i 1953), a velemajstorsku titulu dobio je 1953. godine. Iste te 1948. odigrao je nerešeno, 5:5, ceo meč protiv bivšeg prvaka sveta Maksa Euvea, što dovoljno govori o njegovoj klasi. Od kasnih tridesetih i naročito posle rata sistematski je igrao i brusio raspored sa ...d6, ...g6 i ...Bg7, i odbrana je uz njegovo ime i ostala. Zanimljivo, do slične ideje nezavisno je došao sovjetski majstor Anatolij Ufimcev, pa je u Rusiji često zovu Ufimcevljeva odbrana, a ponegde u starim knjigama stoji i prosto jugoslovenska odbrana. Ime Pirčeve odbrane ostalo je vezano za slovenačkog velemajstora.
Crni najpre razvija skromno, a onda udara u centar tematskim probojima ...e5 ili ...c5, i pušta dugačku dijagonalu lovca sa g7 da zaseca belu poziciju. To je odbrana elastičnosti i kontraudarca, ne fronta.
Beli, naravno, ne miruje. Ima tri glavna oružja. Najoštrije je Austrijski napad, 4.f4: beli zida ogroman pešački centar e4-d4-f4 i kreće pešake napred kao lavinu (to je grupa B09). Zatim dolazi mirni Klasični sistem, 4.Nf3, u kome beli zadržava centar bez rizika i igra poziciono (B08). I tu je moderni „150. napad”, 4.Be3 praćeno sa Qd2, f3, Bh6 i dugom rokadom, gde beli, sasvim u duhu Jugoslovenskog napada, cilja pravo na fijanketiranog kralja. Cela poenta Pirčeve je u tome što crni svako od ovih oružja dočekuje drugačije, i baš ta prilagodljivost je čini tako žilavom.
Najlepše je videti odbranu u rukama čoveka koji joj je dao ime. Godine 1968, u šezdesetoj godini života, Vasja Pirc je na jugoslovenskom prvenstvu u Čateškim Toplicama svojom odbranom priredio pravu malu poslasticu. Beli je pošao Austrijskim napadom i čak dobio kvalitet (skakač je uzeo top na f8), ali je zaboravio na sopstvenog kralja. Pirc otvara vatru sa 14...Qh4+, i odatle vodi belog kralja u lov preko cele table, sa e1 sve do b5, gde ga sustiže mat. Poziciona žrtva materijala zarad juriša na kralja, potpis majstora.
Da Pirčeva nije puka avantura nego zdrav sistem, pokazivalo se i za najjačim tablama. Na šahovskoj olimpijadi u Helsinkiju 1952, u vreme kada su je mnogi još gledali kao drugorazrednu, Vasja Pirc je svojom odbranom dočekao Isaka Boleslavskog, jednog od najjačih sovjetskih velemajstora tog doba. Beli je birao mirnu granu sa ranom razmenom dama, ali partija je iz tehničkog toka prerasla u divlju završnicu u kojoj su oba igrača dovela pešake do polja promocije. Na kraju su na tabli ostale dve dame i skakač, i tek večiti šah je razdelio poene. Remi protiv takvog protivnika, tim otvaranjem i u to vreme, bio je najbolja reklama koju je Pirčeva mogla da dobije. Put do najvišeg priznanja dovršen je dvadeset godina kasnije: prvi put na meču za titulu prvaka sveta Pirčeva je zaigrana 1972. u Rejkjaviku, kada ju je Bobi Fišer izvukao protiv Borisa Spaskog u sedamnaestoj partiji (remi).
Poštenja radi: Pirčeva ume i da boli, i to onoga ko je igra crnim. Kad beli dobije vremena za 150. napad, sa Be3, Qd2, f3 i dugom rokadom, na tabli može da plane vatra ravna Jugoslovenskom napadu. Najčuveniji primer dao je baš čovek koji Pirčevu odbranu nikad nije previše cenio, Gari Kasparov. U Vejk an Zeu 1999, protiv Veselina Topalova, Kasparov je odigrao ono što mnogi zovu jednom od najlepših partija u istoriji šaha. Posle žrtve topa 24.Rxd4 poveo je crnog kralja u lov od b8 do a4, kroz kombinaciju koju su analitičari razlagali godinama. Ironija je savršena: čovek koji je sumnjao u Pirčevu odbranu, njome je (sa bele strane) odigrao svoju besmrtnu partiju.
Pirčeva odbrana čuva ime slovenačkog velemajstora u svetskoj šahovskoj teoriji. Njegove partije i nastupi za Jugoslaviju povezuju je sa zajedničkom šahovskom istorijom.
Ako volite da crnim prvo razvijete figure, a zatim birate trenutak za udar na beli centar, ove partije su dobar uvod u njen način igre.