
Nikola Karaklajić (1926–2008) povezivao je takmičarski šah sa radijom, novinarstvom i muzikom. Rođen u Beogradu, mnogim slušaocima približavao je velike šahovske događaje. Znao je koliko objašnjenje jedne dobre ideje može da znači nekome ko nema velemajstorsko znanje.
Bio je muzički urednik Radio Beograda i prvi urednik časopisa „Džuboks“. Ta raznovrsna interesovanja čine njegovu biografiju posebnom: iste ljude mogao je da zainteresuje za novu ploču i za potez odigran na važnom turniru.
Karaklajić je 1955. osvojio prvenstvo Jugoslavije. Godinu kasnije, u meču Jugoslavija - Sovjetski Savez u Beogradu, igrao je crnim figurama protiv Jefima Geljera.
Karaklajić je bio i ozbiljan takmičar: prvenstvo Jugoslavije osvojio je 1955. Godinu kasnije, u meču Jugoslavija – Sovjetski Savez u Beogradu, pobedio je Jefima Geljera crnim figurama. U oštroj središnjici treba pratiti crne skakače, a kasnije top koji ulazi na drugi red.
U Vrnjačkoj Banji 1963, Karaklajić je igrao belim figurama protiv Vasje Pirca. Susret spaja dvojicu igrača čija imena srećemo i u knjigama o otvaranjima.
Njegovo ime povezano je i sa razvojem Beogradskog gambita, oštre varijante Igre četiri skakača. Ljubav prema aktivnoj igri vidi se i protiv Vasje Pirca u Vrnjačkoj Banji 1963. Karaklajić belim igra f4 i f5, otvara linije i nastavlja pritisak posle razmene dama.
U partiji protiv Pirca naročito je lep završni raspored: beli lovac na d5 pokriva g8, a top dolazi na osmi red sa šahom. Partija je završena pre mata, ali matna pretnja jasno objašnjava predaju. Karaklajić je takvo iskustvo koristio i kao autor, kapiten i šahovski pedagog.
Njegova priča podseća koliko načina postoji da se bude deo šahovskog života. Turnirska pobeda, dobar komentar i razgovor koji nekoga privuče tabli imaju svaki svoju vrednost. Karaklajić je ostavio trag u svim tim ulogama, a ove dve pobede daju priliku da upoznamo i igrača iza poznatog glasa.