Šta je šta: podela po tempu
FIDE deli šah prema tome koliko vremena igrač ima, računajući i dodatak (increment). Gruba, ali pouzdana računica: uzmi osnovno vreme i dodaj 60 puta dodatak po potezu (kao da partija traje 60 poteza).
- Klasik (standard): oko 60 minuta i više po igraču.
- Rapid (ubrzani): više od 10, a manje od 60 minuta.
- Blic: 10 minuta ili manje.
Primer: 3+2 znači 180 + 60×2 = 300 sekundi, dakle 5 minuta → blic. A 10+5 daje 600 + 300 = 900 sekundi, tj. 15 minuta → rapid.
Tipične kontrole
- Blic: 3+2, 5+0, 5+3.
- Rapid: 10+5, 15+10, 25+10.
Dodatak (npr. „+2") ti posle svakog poteza vraća malo vremena, pa ne gubiš dobijenu poziciju samo zato što nemaš vremena ni da pomeriš ruku.
Nepropisan potez
Ovde je razlika prema klasiku najveća. Kad sudija prati partiju: prvi nepropisan potez donosi protivniku dodatno vreme (obično dva minuta), a drugi nepropisan potez istog igrača znači poraz. Kad se igra bez sudije za svakom tablom (čest slučaj u blicu), protivnik sme da zaustavi sat i zatraži pobedu zbog nepropisnog poteza - ali samo ako još nije odigrao svoj sledeći potez. Čim odgovoriš, propust se „prašta".
Vreme i pad zastavice
Ako ti padne zastavica, izgubio si - isto kao u klasiku, samo se ovde dešava mnogo češće. Jedini izuzetak: ako protivnik nema dovoljno materijala da ti uopšte da mat (recimo, ostao mu je samo kralj), partija je remi, a ne njegova pobeda. U blicu bez sudije pobedu na vreme tražiš tako što zaustaviš sat i pozoveš organizatora.
Zašto se rejtinguju odvojeno
FIDE vodi tri odvojene rejting-liste: standard, rapid i blic. Razlog je jednostavan - snaga igrača nije ista na svim tempima. Neko blista u klasiku, a rasipa prednost u blicu, i obrnuto. Odvojeni rejtinzi zato vernije opisuju koliko si zaista jak baš na tom tempu, a rezultati s jednog tempa ne utiču na listu drugog.