
Ako pratite ko nosi zastavu nove generacije srpskog šaha, jedno ime iskače pre svih: Velimir Ivić. Rođen u Beogradu 27. avgusta 2002, uz tablu je odrastao munjevito: FIDE majstor još kao dečak, internacionalni majstor 2018, a onda, na jesen 2019, sa svega sedamnaest godina i četiri dana, ispunio je sve uslove za velemajstorsku titulu, najmlađi Srbin kome je to ikada pošlo za rukom. Titula je zvanično potvrđena 2020.
Pravu najavu da tu raste igrač bez straha dao je leta 2021. na Svetskom kupu u Rusiji. Sa rejtingom od 2582, u četvrtom kolu izvukao je žreb iz noćne more: Dmitrija Andrejkina, velemajstora od 2724 poena i finalistu Svetskog kupa iz 2013. Dve klasične partije završile su nerešeno, a onda, u ubrzanom raspletu, mladi Beograđanin nije zadrhtao. Belim figurama je krenuo pravo u otvorenu vatru.
Sicilijanka, rokade na suprotne strane i tačno ona vrsta haosa u kojoj se mladost oseća kao kod kuće. Ivić je g- i h-pešake poslao u juriš, u opštem metežu skinuo dame (28...Qxd3 29.cxd3), a kada se prašina slegla, njegov par lovaca vladao je tablom. Potez 32.Bxg7 i pešak koji nezaustavljivo grabi ka h6 naterali su Andrejkina da položi oružje. Beograđanin je prošao dalje; zaustavio ga je tek Vladimir Fedosejev u sledećem kolu, ali poruka je bila poslata.
Ono što je usledilo nije bio blesak nego uspon. Rejting mu se popeo do ličnog maksimuma od 2639 (jun 2025), nakratko ga uvrstivši i među sto najboljih na svetu. A Svetski kup je, izgleda, postao njegov teren: 2023. u Bakuu ponovo je zasukao rukave, ovog puta protiv turskog talenta Ediza Gurela. Omiljeno oružje, Sicilijanka i rokada na damino krilo, opet je bilo na stolu.
U Rihter-Rauzeru Ivić je najpre potezom Bxf6 razbio crnom pešačku strukturu na kraljevom krilu, pa strpljivo stezao po centru. Ključ je bio skakač: kroz ispostavu na d5, pa skokom na b6, docepao se topa na c8 (34.Nxc8). Posle razmene dama ostao je čist materijalni plus i skakač-monstrum, a takve pozicije Ivić privodi kraju bez trunke drame.
Danas, sa oko 2600 poena, Velimir Ivić je jedan od stubova te nove srpske generacije koja korača rame uz rame sa Inđićem. Ono što ga izdvaja nije samo rani uspeh: to je hladnokrvnost sa kojom mlad čovek seda naspram igrača od 2700 i igra na pobedu, a ne na preživljavanje. Za nas je on živ dokaz da beogradske klupske sale i dalje rađaju šahiste koji se ne plaše nikoga.