
Kad danas kažemo "ženski šah u Srbiji", malo ko se seti da je ta priča počela od jedne devojčice iz Šantarovca kod Jagodine. Milunka Lazarević (1932-2018) bila je prva prava zvezda jugoslovenskog ženskog šaha, u vremenu kada je za damom za tablom trebalo imati i talenat i debelu kožu. Za dve decenije skupila je jedanaest državnih titula, izborila mesto među najboljima na svetu, i usput postala jedno od najoštrijih novinarskih pera koje je naš šah ikada imao.
Prvakinja Jugoslavije postala je već 1952, a titulu ženskog internacionalnog majstora dobila je 1954. Kada je naredne godine sela za tablu na kandidatskom turniru u Moskvi, u samom srcu sovjetske škole, imala je tek dvadeset dve godine. Među protivnicama je bila i legendarna Sonja Graf, jedna od najkolorotnijih figura predratnog ženskog šaha, žena koja se nije libila da izađe na megdan ni muškarcima. Milunka je vodila belim figurama i nije se nimalo ustezala.
Šezdesete su bile njena decenija. Nizale su se državne titule i zapažena mesta na zonskim i interzonskim turnirima, a 1964. u Suhumiju bila je na korak od meča za titulu svetske prvakinje, delila je prvo mesto na kandidatskom turniru, ali je u dodatnom meču sa Alom Kušnir i Tatjanom Zatulovskom ostala bez karte za okršaj s Nonom Gaprindašvili.
Ipak, sa Nonom je imala i svoje trenutke slave. Na tradicionalnim megdanima Jugoslavija - SSSR naše dame su retko šta mogle protiv sovjetske armade, ali 1963. u Rijeci Milunka je uradila ono što je malo kome pošlo za rukom, pobedila je aktuelnu svetsku šampionku, i to crnim figurama.
Ono po čemu je mnogi pamte jednako kao po rezultatima jeste njeno pero. Milunka je decenijama pisala o šahu, pronicljivo, duhovito i bez dlake na jeziku, a njeni portreti Kasparova i Spaskog stizali su i do stranica čuvenog New in Chess-a. Bila je i međunarodni sudija, glas koji je znao da objasni partiju onako kako to može samo igrač njenog kalibra.
Milunka Lazarević otišla je 2018. u Beogradu, u osamdeset šestoj godini. Ostavila je za sobom nešto što se ne meri samo peharima: dokaz da je za tablom mesto svakome ko ima šta da kaže. Svaka naša šahistkinja koja danas sedne u ženskoj ligi, znala to ili ne, igra na terenu koji je ona prva raskrčila.