
Kad u srpskom šahu kažeš napadač, misliš na dvojicu: Velimirovića i Ljubu. Ljubomir Ljubojević rođen je 1950. u Titovom Užicu (danas Užice), a šah je pretvorio u zanat brzinom koja je zbunjivala i najveće. Igrao je univerzalno, sve je umeo, ali srce mu je oduvek kucalo za direktan juriš na kralja. Januara 1983. popeo se do trećeg mesta na svetskoj rang-listi, odmah iza Karpova i Kasparova. Za dečka iz Užica to je bila vrtoglava visina.
Uspon je bio munjevit, velemajstor već sa 20 godina (1971), bez trunke straha je sedao protiv bilo koga i birao najoštrije linije. Evo ga na turniru u Malagi 1971, s belim protiv mladog Amerikanca Keneta Rogofa, istog onog koji će kasnije postati jedan od najuticajnijih ekonomista sveta. Za tablom je, međutim, dobio čas iz napada.
Već deveti potez, 9.Dh5, i dama je izletela u lov. Ljuba je otvorio sve linije, pokupio topa na h8 i dalje gonio kralja koji nije stigao da se skloni. Ovakav šah se ne uči iz knjiga; ili ga imaš u prstima, ili nemaš. Ljuba ga je imao od prvog dana.
Ali napadati slabije, to svako ume. Ono što je Ljubu izdvojilo bilo je što je rušio i one koje niko nije mogao da probije. Uzmite Ulfa Anderssona, švedskog čarobnjaka odbrane, čoveka uz koga si mogao da sediš ceo dan i ne dobiješ baš ništa. Na turniru u Teesajdu 1972. Ljuba je uzeo belog, izvukao Francusku i krenuo pešacima na kraljevo krilo kao da Andersson uopšte nije za tablom.
Dama na g4 pa na h5, pešak h4-h5, i cela falanga se sručila na crnog kralja. Andersson se branio kako je umeo, a umeo je kao malo ko, ali kad je prašina sela, Ljuba je izašao figuru čistiji: 29.Sxd5 i nema se šta više braniti. Pobediti tog Anderssona na napad znači da si napadač kakav se retko rađa.
Kroz sedamdesete i osamdesete Ljuba je bio stalni gost šahovske elite: Bugojno, Tilburg, Milano, Linares. Delio je prvo mesto sa Hibnerom u Linaresu 1985, dva puta bio prvak Jugoslavije (1977. i 1982), osvojio pojedinačno zlato na Olimpijadi u Skoplju 1972. I rušio je svetske prvake: Kasparova, Karpova, Ananda. U Torinu 1982. na red je došao Boris Spaski, čovek koji je desetak godina ranije držao krunu.
Spaski je žrtvovao kvalitet na c3 da pokvari belom strukturu, poznat recept protiv ovakvog, velimirovićevski oštrog postava (Lc4, Le3, De2, duga rokada). Ali Ljubina inicijativa se nije dala zaustaviti: g4-g5, h4, pešak zabijen na h6 tik uz crnog kralja, i posle 30.Dd4 bivši svetski prvak je predao. Tako se ruše legende, ne knjigom, nego verom u sopstveni napad.
Od 1985. živi u Linaresu, ali je celu karijeru igrao pod jugoslovenskom zastavom, dvanaest olimpijada, devet puta na prvoj tabli. Ljubu i danas srećete po šahovskom svetu, uvek nasmejanog i spremnog za priču. A kad neko za tablom pusti figure napred bez računice, samo da stigne do kralja, to je onaj šah koji je Ljuba pretvorio u naš zaštitni znak.