
Ima šahista koje pamtimo po jednoj partiji, i onih koje pamtimo po jednom potezu. Aleksandar Matanović je iz treće, najređe vrste. Po njemu je ceo svet naučio da čita šah. Rođen u Beogradu 1930, velemajstor već 1955, gotovo dve decenije jedan od stubova jugoslovenske reprezentacije. Ali kad se danas u Rejkjaviku, Havani ili Moskvi otvori komentar neke partije, tamo stoje isti oni znaci, ±, ∞, ⩲, koje je smislio i u svet poslao jedan čovek odavde. O tome na kraju; najpre za tablu, jer Mata je pre svega bio igrač.
Talenat se video rano. Već kao dvadesetogodišnjak, u Bledu 1950, protiv iskusnog švedskog majstora Geste Štolca, nije birao miran put, pustio je figure na kraljevo krilo i krenuo pravo:
Kroz pedesete i šezdesete Matanović je izrastao u igrača svetske klase i skoro dve decenije držao vrh jugoslovenske table, na čak jedanaest olimpijada, uz čitav niz timskih i pojedinačnih medalja. Tri puta je bio prvak zemlje (1962, 1969, 1978), u vremenu kada je jugoslovensko prvenstvo bilo među najjačima na svetu.
A onda partija po kojoj ga stranci najčešće pamte. Međuzonski turnir u Portorožu 1958. osvojio je mladi Mihail Talj i pojurio pravo ka šahovskoj kruni. Na tom turniru Talja je pobedio tačno jedan igrač: Matanović. Sicilijanka, žrtva skakača na d5, pa druga na f5, otvoren centar i napad koji Rižanin nije stigao da ugasi:
S godinama je Matina igra dobila onu mirnu, gotovo enciklopedijsku preciznost, igrač koji ne mora da žrtvuje da bi dobio, jer zna da tehnika u pravim rukama i sama matira. Na FIDE listi iz januara 1976. stajao je sa 2525 i mestom oko pedesetog na svetu. Baš te godine, u Skoplju, savladao je Volfganga Ulmana, jednog od najtvrđih znalaca francuske odbrane, i to na terenu koji je najviše voleo: u dugoj, suvoj završnici istobojnih lovaca, gde se prednost cedi potez po potez:
Ali najveći Matanovićev doprinos šahu ne meri se nijednom partijom. Godine 1966. pokrenuo je u Beogradu Šahovski informator, izdanje koje je promenilo način na koji ceo svet čita igru. Ideja je bila prosta i genijalna: izbaciti reči. Umesto komentara na srpskom, ruskom ili engleskom, partije se opisuju sistemom znakova, !, ?, ±, ∓, ∞, N za novinu, koje jednako razume majstor iz Beograda, Buenos Ajresa i Rejkjavika. Tako je jezik šaha postao bez jezika, a Beograd njegova prestonica.
Iz Informatora je izrasla čitava biblioteka: petotomna Enciklopedija šahovskih otvaranja (ECO) i enciklopedija završnica, knjige koje su decenijama bile obavezna lektira svakog ozbiljnog igrača na planeti. Matanović ih je, kao glavni urednik, vodio gotovo pola veka, strpljivo i strogo.
Otišao je u Beogradu 2023, u devedeset četvrtoj godini. Ostavio je pobede nad svetskim prvacima i olimpijske medalje, ali i nešto trajnije: dokaz da je čovek odavde mogao ceo svet da nauči kako se zapisuje partija. Zato Matanović pripada ovoj mapi, jer i danas, kad negde na svetu neko pored poteza upiše ∞, tiho govori beogradski.