Čovek koji je najbolje na svetu igrao kraljevu indijku crnim ostavio je najdublji trag i belim, jednim tihim potezom, 7.Be3.
Ima jedna lepa ironija u srcu ovog sistema. Svetozar Gligorić, naš Gliga, rođen u Beogradu 1923, jedanaest puta prvak Jugoslavije, kandidat za prvaka sveta i čovek koji je decenijama crnim figurama igrao kraljevu indijku bolje od skoro svih na planeti, ostavio je najdublji lični pečat baš na belom receptu protiv te iste odbrane. Onaj ko odbranu najbolje razume iznutra najbolje zna i gde je da zaboli.
Pedesetih godina kraljeva indijka je bila u modi kao nikad: Boleslavski, Bronštajn, pa mladi Fišer; svi su crnim mirno puštali belom centar samo da bi ga posle rušili sa ...e5 i ...f5. Beli je tražio pravu meru. Gligorić, koji je i sam stajao na toj crnoj strani barikade, ponudio je potez tih kao molitva: posle 6...e5 ne rokira automatski, nego razvija lovca, 7.Be3. Sovjetski velemajstor Mark Tajmanov je nezavisno došao do sličnih ideja, pa u knjigama često stoji Gligorić-Tajmanov sistem; ali kod nas je, s pravom, prosto Gligorićev sistem.
Šta taj mirni 7.Be3 zapravo radi? Prvo, dodaje branioca polju d4, srcu cele pozicije. Drugo, ne otkriva belom kralju planove prerano, beli zadržava izbor između kratke i, u nekim linijama, duge rokade. I treće, najlukavije: izaziva crnog. Prirodno je odgovoriti 7...Ng4, da se lovac odmah dira; ali posle 8.Bg5 f6 9.Bh4 crni je za taj tempo platio potezom ...f6, malom ranom koju je Gliga umeo da pamti sve do duboko u završnicu.
Odatle vode dva glavna druma. Jedan je 7...exd4 8.Nxd4: beli dobija tanku ali trajnu prostornu prednost, a crni se oslobađa tematskim udarcem ...d5 u centar. Drugi je pravi, krvavi kraljev indijac, 7...Nc6 8.d5 Ne7, kad se pešaci jure na suprotnim krilima: crni gura ...f5-f4, ...g5-g4 na belog kralja, a beli c5 i b4 na damino krilo. A pošto je lovac sa Be3 već napolju, beli u toj trci kreće pola koraka ranije. Cela filozofija sistema staje u tu jednu rečenicu: stigni prvi.
Sistem se ne meri protiv koga bilo, nego protiv najboljeg. A najbolji crni kraljev indijac tog doba zvao se Robert Fišer. Sreli su se na Međuzonskom turniru u Stokholmu 1962, turniru koji je Fišer pregazio kao niko pre njega. Gliga je uzeo belo, izvukao svog lovca na e3 i pustio Amerikanca da pokaže recept protiv sistema: 7...exd4 pa tematsko ...d5 u centar. Bila je to partija dvojice ljudi koji su istu odbranu voleli sa dve strane table.
Gde je Fišer neutralisao, drugi nisu stigli. Isti drum, 7...exd4, ali ovog puta Gliga dolazi do svog omiljenog proboja c5, pa udara Ne6!: skakač se žrtvuje samo da bi nestao crni lovac na g7, čuvar tamnih polja. Bez tog lovca kraljeva indijka ostaje bez duše. Zonski turnir u Hagu, 1966, Georgi Tringov na crnom.
A kad crni ne razmeni u centru nego zatvori sa 7...Nc6 8.d5 Ne7, dobijamo klasičnu sliku kraljeve indijke: dva pešačka talasa jure jedan ka drugom. Palma de Majorka, 1968. Španac Dijez del Koral baca sve na belog kralja, ...f5-f4, ...g5, ...h5, ali Gliga je već razvijen i računa poteze kao knjigovođa. Otvara damino krilo sa b4 i c5!, provaljuje pre nego što crni talas stigne, i partiju završava elegantno, gotovo bez daha protivnika.
Šezdeset i kusur godina kasnije 7.Be3 i dalje stoji u glavnoj teoriji, nijedan ozbiljan kraljev indijac, ni belim ni crnim, ne sme da ga preskoči. I u tome je ona ironija s početka najlepša: čovek koji je odbranu voleo najviše sa crne strane ostavio je belom potez koji nosi njegovo ime. „Igram protiv figura", govorio je Gliga. Ovaj sistem je dokaz da je figure, sa obe strane table, razumeo bolje od svih.