Jedino veliko otvaranje s beogradskom ličnom kartom, posle 4.d4 exd4 sledi 5.Nd5!?, pešak se nudi za juriš.
Većina otvaranja koja igramo stigla je odnekud sa strane, iz Beča, iz Berlina, iz sovjetskih laboratorija. Ovo je jedno od retkih koje u samom imenu nosi naš grad, i to s punim pravom: Beogradski gambit je zaista skovan ovde, u posleratnom Beogradu, za stolovima na kojima se tada igralo brzo, hrabro i bez previše poštovanja prema simetriji.
Rađa se, paradoksalno, iz najmirnije moguće pozicije. Igra četiri skakača, 1.e4 e5 2.Nf3 Nc6 3.Nc3 Nf6, na glasu je kao otvaranje u kome se dve strane uljudno posmatraju preko table. Beli obično odigra 4.d4 exd4 5.Nxd4 i partija teče glatko, gotovo uspavljujuće. A onda je neko u Beogradu, sredinom četrdesetih, postavio drsko pitanje: a zašto bih uopšte vraćao pešaka? Umesto 5.Nxd4, 5.Nd5!?. Skakač ne uzima ništa; uleće u srce crne pozicije, ostavlja pešaka da visi na d4 i poziva protivnika na tuču.
Taj neko bio je Nikola Karaklajić (1926-2008), tada mlad beogradski majstor u usponu. On je prvi uveo ovaj sistem u ozbiljnu praksu i najviše ga analizirao; Oksfordski šahovski leksikon navodi ga kao prvog istaknutog nosioca i verovatnog tvorca gambita, s partijom već iz 1945. godine. Karaklajić je kasnije postao jedan od vodećih majstora svoje generacije, prvak Jugoslavije i reprezentativac na olimpijadi. Ime se u svetskoj literaturi ustalilo tačno onako kako smo ga i mi zvali: Belgrade Gambit.
A da priča bude još beogradskija: isti taj Karaklajić postao je kasnije jedna od legendi Radio Beograda i prvi urednik „Džuboksa“, čovek koji je rokenrol pustio u jugoslovenski eter. Dakle, jedan jedini Beograđanin ostavio nam je u nasleđe i šahovski gambit i rokenrol. Teško da igde postoji otvaranje s ovakvom biografijom.
Poenta poteza 5.Nd5 je istovremeno gruba i lepa: beli ne broji pešake, broji tempo. Skakač na d5 napada f6 i c7, drži crnog kralja prikovanog za centar i priprema munjevit razvoj. Crnom stoje tri glavna puta.
Najprincipijelniji je i najpohlepniji: 5...Nxe4, kada crni grabi i drugog pešaka. Sledi 6.Qe2 f5 7.Ng5! i beli otvara sve linije ka nerazvijenom kralju, pozicije u kojima se greši na obe strane i u kojima obično pobeđuje onaj ko bolje pamti analizu.
Mirnija struja je 5...Nxd5 6.exd5: crni odmah vraća materijal, a beli dobija prostor i ugodnu igru po poluotvorenim linijama. Najsolidniji, i danas najčešći odgovor jeste 5...Be7, crni se ne lakomi, mirno se razvija i računa da će beli ostati i bez pešaka i bez napada. U toj napetosti je sva draž Beogradskog gambita: to je oružje iznenađenja i praktične oštrine. Nije neoboriv, ali morate da ga poznajete, jer seče na obe strane.
Odmah po rođenju gambit je počeo da kola beogradskim turnirima. Već 1948, u jugoslovenskoj Prvoj ligi, videli smo kako izgleda kada belom sve legne. Protiv beogradskog majstora Borislava Milića beli je izabrao mirniju verziju (5...Be7 6.Bf4), uredno vratio uloženi materijal i inicijativu pretvorio u trajan pritisak. Milić je u jednom trenutku zagrizao pešaka na g2 (18...Qxg2), ali je time samo pustio belu artiljeriju na sopstvenog kralja: usledio je prodor po „g“ i „f“ liniji, a jedan beli pešak se probio do h7 i pretvorio u novu damu. Udžbenički primer kako se gambitna inicijativa unovčava u pun poen.
Ali gambit nije čarobni štapić, a to je najbolje osetio baš njegov tvorac. Već naredne, 1949. godine, opet u Prvoj ligi, Karaklajić ga vadi protiv iskusnog Stojana Puca i dobija tačno onu vrstu divlje pozicije kakvu je i priželjkivao. Samo što je ovog puta Puc bio hladniji: crni vraća materijal u pravi čas, preživljava prvi talas, a onda njegova dama upada preko h2 i g3 i sve se preokreće. Poučno krštenje, čak ni čovek koji je gambit smislio nije s njim izlazio kao pobednik svaki put.
I za kraj, obrt kakav beogradski šahisti vole. Na prvenstvu Jugoslavije 1961. Cuderman je Beogradski gambit uperio pravo u njegovog autora. Ali Karaklajić je svoje dete poznavao bolje od ikoga: crni precizno vraća pešaka (5...Be7 6.Bf4 d6), skida figure s table i mirno gasi svaku iskru napada do sigurnog remija. Najbolja moguća fusnota uz jedno otvaranje, ko zna gde su sve zamke, zna i kako da ih razoruža.
Danas je Beogradski gambit (ECO C47) pre svega oružje iznenađenja, redak na vrhu, ali živ i opasan na klupskim turnirima i u brzim internet partijama, gde protivnik posle 4...exd4 gotovo automatski očekuje 5.Nxd4. Ono što ga za nas čini posebnim nije procenat poena, nego adresa: to je komad svetske teorije s beogradskom ličnom kartom, skovan ovde i nazvan po ovom gradu. Napravljeno u Beogradu, i to niko ne može da nam oduzme.