
Svetozar Gligorić (1923–2012), ljubiteljima šaha poznat kao Gliga, bio je jedan od vodećih svetskih igrača pedesetih i šezdesetih godina. Rođen u Beogradu, velemajstor je postao 1951. i osvojio jedanaest prvenstava Jugoslavije. Kao novinar i autor približavao je vrhunski šah čitaocima, objašnjavajući ideje koje se kriju iza poteza.
Na turniru kandidata u Jugoslaviji 1959, Gligorić je belim figurama igrao protiv šesnaestogodišnjeg Bobija Fišera. To je prvi od tri susreta u našem izboru.
Na turniru kandidata u Jugoslaviji 1959, Gligorić je belim igrao protiv šesnaestogodišnjeg Bobija Fišera. U Najdorfovoj varijanti Sicilijanske odbrane obojica rokadom odlaze na damino krilo. Gligorić zatim skakačima otvara upravo tu stranu table.
Četiri godine kasnije, na Pjatigorski kupu u Los Anđelesu, protivnik mu je bio Tigran Petrosjan, koji je upravo te godine postao svetski prvak. Gligorić ima bele figure.
Partija ne završava brzim matom. Posle razmene dama, Gligorićevi topovi ostaju aktivni, a f- i h-pešaci stvaraju nove probleme. Četiri godine kasnije, na Pjatigorski kupu u Los Anđelesu, protivnik mu je bio Tigran Petrosjan, koji je upravo te godine postao svetski prvak. Ovog puta početak je Španska partija.
Gligorić i Petrosjan ponovo su se sastali u Zagrebu 1970. Ovog puta Gligorić igra crnim figurama, pa možemo da uporedimo njihove susrete i sa obrnutim bojama.
Gligorić je ostavio važan trag i u teoriji Kraljeve indijske odbrane. Sistem u kome beli razvija lovca na e3 nosi njegovo ime, a crnim je pokazivao napadačke mogućnosti tog otvaranja. Protiv Petrosjana u Zagrebu 1970, crni pešaci kreću prema belom kralju dok je centar zatvoren.
Pratite g- i h-pešake u poslednjoj partiji: njihov napredak menja polja dostupna belom kralju i daje crnim figurama nove mete. Takve ideje objašnjavaju zašto se Gligorićeve partije i dalje proučavaju. Uz turnirske uspehe, ostavio je knjige, komentare i, u poznim godinama, muziku - bogat život čiji je šahovski deo i danas lako upoznati za tablom.