
Neki talenat osetiš čim igrač sedne za tablu, a u porodici Marić bilo ih je dvoje odjednom. Alisa i njena sestra bliznakinja Mirjana rođene su istog januarskog dana 1970. godine, Alisa svega dvadeset i jedan minut ranije, i obe su izrasle u velemajstorke. Do danas su jedini par sestara bliznakinja na svetu sa velemajstorskom titulom, tiha rekordna crtica koju kod nas retko ko ispriča kako valja.
Alisa je od početka žurila. Majstorsku titulu osvojila je još kao devojčica, a prvenstvo Jugoslavije za žene uzela je sa šesnaest godina, najmlađa šampionka u istoriji tog takmičenja. Ubrzo je sela za prvu tablu reprezentacije i tu ostala kroz deset olimpijada, praktično čitavu karijeru. Prva tabla, bez pardona.
Ako treba izdvojiti jednu partiju koja objašnjava zašto se o njoj i danas priča, vraćamo se u mart 1988. i open turnir u Luganu. Alisa ima osamnaest godina i crne figure. Preko puta sedi mršav osamnaestogodišnji Indijac koji se tek probija, Višvanatan Anand. Godinama kasnije biće prvak sveta; te večeri bio je samo favorit kome niko nije javio da mora da pobedi. Ušla je u sicilijanku i mirno ga sačekala.
Partija je pravi udžbenik strpljenja. Anand je belim krenuo oštro, figure na kraljevo krilo, dama koja šeta po h-liniji i traži pukotinu. Alisa nije trznula: premeštala je lovca s e7 na f8 i nazad, čekala svoj trenutak, a onda otvorila sopstveni front na daminom krilu. Kad su se linije raspukle, njeni topovi i dama upali su prvi, beli kralj je ostao go, i budući prvak sveta morao je da položi oružje, pred osamnaestogodišnjakinjom, i to crnim figurama.
A Lugano nije bio izlet. Već 1990. Alisa je na turniru kandidatkinja u Borjomiju podelila prvo mesto sa Sje Đun, pa naredne godine igrala meč za pravo da izazove svetsku prvakinju, i izgubila ga tesno, 4,5:2,5. U jednom trenutku bila je zvanično treća šahistkinja sveta. Dodaj tome dve olimpijske medalje i odličje sa ekipnog prvenstva Evrope i dobiješ biografiju kakvu naš ženski šah pre nje jednostavno nije imao.
Posle table došao je i drugi život: doktorat iz ekonomije, profesura, pa i mesto ministarke omladine i sporta Srbije (2012-2013). Ali za nas koji volimo ovu igru, Alisa Marić pre svega ostaje devojka iz Lugana: podsetnik da neka od najvećih imena srpskog i jugoslovenskog šaha nose žensko ime, i da su za prvu tablu sedala bez trunke straha.