Ako si ikad stajao pored table sa beležnicom u ruci dok dvojica igrača gledaju u tebe i čekaju presudu, znaš da posao sudije nije da zna pravila napamet, nego da zna šta se radi kada nešto pođe naopako. Ovde smo skupili baš te situacije: nepropisni potezi, dodirnuto-pomereno, telefoni, remi zahtevi i sporovi. Sve je pisano po logici FIDE-inih Pravila šaha, ali našim rečima i sa objašnjenjem zašto, ne samo šta.
Na kraju je i deo koji svi vole: čuvene situacije iz prakse, od „toaletgejta" do rokade koja to zapravo nije.
Napomena: ovo je vodič za razumevanje i primenu, a ne zamena za zvaničan tekst pravila. Pred takmičenje uvek pročitaj i propozicije turnira, one mogu da pooštre ili ublaže pojedine kazne.
Nepropisni potez
Nepropisan (ilegalan) potez je svaki potez koji krši pravila kretanja figura: kralj ostaje u šahu, kralj ide u šah, rokada kroz napadnuto polje, skakač skoči kao lovac, i tako dalje. Ključna reč je završen: potez se smatra odigranim tek kada je igrač pustio figuru i pritisnuo sat.
Kako se rešava zavisi pre svega od tempa igre.
Standardni tempo
Kod klasičnog tempa procedura je smirena i „popravljiva":
- Vraća se pozicija koja je bila neposredno pre nepropisnog poteza. Ako se ona ne može tačno rekonstruisati, ide se na poslednju poznatu ispravnu poziciju.
- Za prvi nepropisan potez jednog igrača, sudija dodaje dva minuta protivniku.
- Za drugi nepropisan potez istog igrača, sudija dosuđuje poraz tom igraču.
Postoji važan izuzetak koji se lako previdi: ako protivnik nema nikakav način da ikada da mat (nema dovoljno materijala ni u jednoj mogućoj seriji legalnih poteza), onda umesto poraza sledi remi. Ne možeš dobiti partiju koju ionako ne bi mogao da dobiješ.
Praktičan detalj sa terena: ako je igrač u žurbi oborio figure pa pritisnuo sat, to samo po sebi nije nepropisan potez, ali je dužan da poziciju vrati u red o svom vremenu. Sudija po pravilu ne dira sat da bi mu pomogao.
Rapid i blic
Kod ubrzanih tempa priča je oštrija i brža. Suština: nepropisan potez u blicu često znači kraj partije.
- Nepropisan potez je „završen" onog trenutka kada je pokrenut protivnikov sat.
- Protivnik može da zahteva pobedu, ali samo pre nego što odigra svoj sledeći potez, i samo ako sam ima materijal kojim bi u principu mogao da matira. Ako je već odgovorio, prilika je propuštena i partija se nastavlja kao da ništa nije bilo.
Zato je razlika blic-standard najlakše zapamtiti ovako: u standardu prvi prekršaj „košta dva minuta", u blicu prvi prekršaj može da košta partiju.
Ima i nijansi koje zavise od propozicija: na jačim turnirima, kada ima dovoljno sudija koji nadgledaju table, i rapid/blic mogu da idu po „lestvici" kao standard (dodavanje vremena za prvi prekršaj, poraz za drugi), s tim što su kazneni minuti prepolovljeni. Pročitaj propozicije pre kola i, još bolje, objasni igračima na startu koji režim važi. Pola sporova nestane kad ljudi unapred znaju pravila igre.
Dodirnuto-pomereno (i „j'adoube")
Ovo je pravilo koje izaziva najviše strasti za tablom, jer se često svodi na „ko je šta video".
Osnovno načelo: ako namerno dodirneš svoju figuru, moraš njome i da odigraš (ako ona ima ijedan legalan potez). Ako namerno dodirneš protivnikovu figuru, moraš je uzeti (ako je to legalno moguće). Sve se igra jednom rukom.
Kada te dodir obavezuje
- Dodirneš svog konja → igraš tim konjem, ako sme igde da ide.
- Dodirneš protivnikovog lovca → uzimaš ga, ako je to legalno.
- Ako dodirnuta figura nema nijedan legalan potez, nema ni kazne: dodir „propada".
Potez je konačan tek kad pustiš figuru. Dok je držiš, još uvek smeš da je vratiš i odigraš drugačije, ali to je nezgodan teren i osnova mnogih sporova (o jednom takvom, čuvenom, ima reči na dnu strane).
„Nameštam": kako i kada
Ako želiš samo da nameStiš figuru na sredinu polja, imaš pravo, ali:
- moraš to najaviti pre nego što je dodirneš, rečima „nameStam" ili „j'adoube";
- to sme samo onaj ko je na potezu, i samo za svoje figure.
Ne možeš „nameStati" dok protivnik razmišlja, niti posle dodira („ups, mislio sam da nameStim"). Najava mora doći prva. Sudija koji čuje najavu posle dodira mirno primenjuje dodirnuto-pomereno.
Rokada i dodir
Rokada ima svoju zamku. Redosled je bitan:
- Ako prvo dodirneš kralja, računa se kao namera da rokiraš, ili bar da igraš kraljem.
- Ako prvo dodirneš top, izgubio si pravo da tim topom rokiraš u tom potezu; top si dodirnuo, njime i igraš.
Zato profesionalci uvek prvo hvataju kralja. To nije sujeverje, to je pravilo.
Kad nema svedoka
Najteži sporovi su oni bez dokaza: jedan tvrdi „pustio si figuru", drugi „nisam". Ako sudija nije video, a nema pouzdanog svedoka, po pravilu se ne izriče kazna i partija se nastavlja. Sudija odlučuje po najboljem sudu i sa svešću da teret dokazivanja leži na onome ko tvrdi da je prekršaj bio. Miran ton i „nastavljamo, molim vas zapiSite potez" reSe više nego rasprava.
Mobilni i elektronski uređaji
Ovde je pravilo namerno strogo, jer je u pitanju integritet igre.
- Tokom partije igraču nije dozvoljeno da u prostoru za igru ima nikakav elektronski uređaj koji sudija nije izričito odobrio.
- U najstrožoj primeni, već sama činjenica da je telefon kod igrača u sali znači poraz, čak i ako nije zazvonio.
- Ako telefon zazvoni ili se oglasi, u ogromnoj većini turnira to je automatski gubitak partije.
Propozicije mogu propisati blaži režim (npr. telefon potpuno ugaSen i sklonjen u torbu koju sudija odredi), ali to mora biti unapred objavljeno. Ako pretreSaS igrača zbog sumnje, radi to dostojanstveno, uz njegov pristanak i uz svedoka. Dostojanstvo igrača je deo posla, ne samo hvatanje prekršaja.
Zlatno pravilo za sudiju: objavi politiku o telefonima glasno i jasno pre prvog kola. Sve što posle toga zvekne, zvekne po pravilima koja su svi čuli.
Default vreme i zero-tolerance
„Default vreme" je vreme posle koga igrač koji nije došao za tablu gubi partiju. Postavlja ga i objavljuje sudija/organizator pre turnira.
- Ako je default 30 ili 60 minuta, igrač ima toliko od početka kola da stigne pre nego što izgubi bez poteza.
- Zero-tolerance znači da default iznosi nula: moraš biti za tablom u trenutku kada sudija objavi početak kola. ZakasniS li i sekundu, partija je izgubljena.
Zero-tolerance se koristi na jačim takmičenjima i traži disciplinu i od sudije: kolo počinje tačno, javno i jednako za sve. Ako ga primenjuješ, reci to nedvosmisleno, ovo je pravilo koje ume gorko da zaboli, pa neka niko ne bude iznenađen.
Zahtev za remi
Remi ima nekoliko puteva, i svaki ima svoju proceduru. Najviše grešaka pravi se baš ovde, ne u proceni pozicije, nego u načinu na koji se remi traži.
Ponuda remija
Ispravan redosled je: odigraj potez, pa ponudi remi, pa pritisni sat. Ponuda vredi dok je protivnik ne prihvati (rečju ili stiskom ruke) ili ne odbije (rečju ili tako što odigra svoj potez). Jednom izrečena ponuda ne može se povući. Ako ponudiš pre nego što odigraš, ponuda i dalje važi, ali protivnik sme da traži da prvo vidi tvoj potez.
Trostruko ponavljanje
Remi se može tražiti kada se ista pozicija pojavi (ili samo što nije pojavila) tri puta, sa istim igračem na potezu i istim mogućnostima (rokada, en passant). „Ista pozicija" znači doslovno isti raspored istih figura sa istim pravima, ne samo „liči".
Pravilo 50 poteza
Remi se može tražiti kada je odigrano 50 poteza svakog igrača bez ijednog uzimanja i bez ijednog poteza pešakom. Brojač se resetuje na svako uzimanje i svaki potez pešaka.
Kako se pravilno traži i zapisuje
Ovo je deo koji sudija mora da zna napamet, jer igrači stalno greSe:
- Ako se pozivaS na potez koji tek nameravaS da odigraš (jer bi on stvorio treće ponavljanje ili ispunio 50 poteza), napiSi taj potez na zapisniku, ali ga NE odigraj na tabli.
- Zaustavi oba sata i pozovi sudiju.
- Ako je pozicija već nastala (protivnik je svojim potezom napravio treće ponavljanje), možeš odmah da zaustaviS sat i tražiS, bez upisivanja budućeg poteza.
Zapamti: zahtev je istovremeno i ponuda remija, jednom kad ga izgovoriS, ne možeš ga povući, i vezan si za najavljeni potez.
Šta ako je zahtev pogreSan? Sudija dodaje dva minuta protivniku, partija se nastavlja, a najavljeni potez mora da se odigra (kao da si dodirnuto-pomereno obavezan). Zato se pre zahteva broji dvaput.
Automatski remi
Dve situacije sudija proglaSava sam, bez ičijeg zahteva:
- Ista pozicija se pojavila pet puta.
- Odigrano je 75 poteza svakog igrača bez uzimanja i bez poteza pešakom.
Izuzetak: ako je poslednji potez baš dao mat, mat ima prednost. Ova dva pravila postoje da nijedna partija ne bi mogla da traje večno ako se igrači zainate.
Mrtva pozicija
Mrtva pozicija je ona u kojoj nijedan igrač ne može da da mat protivničkom kralju nijednom mogućom serijom legalnih poteza. Čim takva pozicija nastane (legalnim potezom), partija je odmah remi, ne treba nikakav zahtev.
Najčešći primeri su kralj protiv kralja, kralj i lovac protiv kralja, kralj i skakač protiv kralja. Ali mrtva pozicija ume da bude i suptilnija: potpuno blokirana struktura u kojoj, i pored materijala, nijedna strana nema fizičku mogućnost da dođe do mata. Sudija tu ne čeka, proglaSava remi.
Pažnja na razliku: kad nekome padne zastavica, a protivnik nikakvom serijom legalnih poteza ne bi mogao da mu da mat, ishod je remi, a ne poraz. Nema kazne za probijeno vreme ako to vreme ionako ne bi ništa promenilo.
Sat i zapisnik
Rukovanje satom
- Potez i pritisak sata rade se istom rukom. Ne sme da se „lebdi" prstom nad satom dok se drugom rukom pomera figura.
- Prvo se odigra potez, pa se pritisne sat, nikad obrnuto.
- Namerno lupanje po satu, pritiskanje sa dva prsta ili druge smicalice sudija kažnjava po lestvici kazni.
Zapisivanje poteza
- Svaki igrač vodi svoj zapisnik, upisujući i svoje i protivničke poteze, potez po potez, čitko, u algebarskoj notaciji.
- Potez se po pravilu upisuje posle što je odigran. Upisivanje poteza unapred nije dozvoljeno, jedini izuzetak je kada pišeS nameravani potez radi zahteva za remi (trostruko ponavljanje ili pravilo 50 poteza).
- Kada igraču padne ispod pet minuta, a nema dodatka od bar 30 sekundi po potezu, oslobođen je obaveze da vodi zapisnik do kraja te vremenske kontrole. Sudija tada može da pomogne oko rekonstrukcije.
- Na kraju partije oba igrača potpisuju oba zapisnika. Zapisnik je vlasništvo organizatora, i zlata vredan kad treba rekonstruisati sporni tok partije.
Zastavica
Zastavica je „pala" kada sudija to primeti ili kada jedan igrač uputi ispravan zahtev. U klasičnom tempu odgovornost je pre svega na igračima, dobar sudija posmatra, ali ne trči da javi da je nekome isteklo vreme; to nije njegov posao da „pomaže". Sličan princip važi i za nepropisne poteze u blicu bez nadzora: sudija ne signalizira umesto igrača.
Uloga sudije i sporovi
Najvažnije načelo cele profesije: sudija ne pomaže. On stara se o poštovanju pravila i dobrim uslovima igre, ali se ne meSa osim u slučajevima koje pravila izričito predviđaju. Ne pokazuje da je pao šah, ne upozorava na pad zastavice, ne savetuje. Njegova nevidljivost je znak da sve teče kako treba.
Kada mora da reaguje, sudija ima lestvicu kazni, od blaže ka strožoj:
- opomena;
- dodavanje vremena protivniku;
- oduzimanje vremena prekrSiocu;
- proglaSenje partije izgubljenom;
- oduzimanje bodova;
- udaljavanje sa takmičenja.
Pravilo palca: počni od najmanje kazne koja reSava problem. Toljaga se vadi tek kad opomena ne pomaže.
I na kraju, igrač koji se ne slaže sa odlukom sudije ima pravo žalbe žalbenoj komisiji. To nije uvreda za sudiju, to je deo sistema. Dobar sudija tu odluku prihvata mirno, kao i svoju.
Zabavne i čuvene situacije
Sad ono zbog čega se pravila i pamte, trenuci kada je sve gore navedeno oživelo na najdramatičniji način. Sve što sledi su stvarni događaji.
Telefon koji košta partiju
Strogo pravilo o telefonima nije nastalo iz obesti, nastalo je iz iskustva. Ruslan Ponomarjov ostao je upamćen kao jedan od prvih velemajstora kojima je zazvonio telefon usred partije (2003), baš u vreme kada je bio na vrhu svetskog šaha. Od tada su sale širom sveta videle bezbroj trenutnih poraza zbog jedne jedine melodije zvona.
Druga strana iste medalje je zloupotreba: 2019. je letonski velemajstor Igors Rausis uhvaćen sa telefonom u toaletu na jednom otvorenom turniru u Strazburu. Fotografija je obiSla svet, on je priznao varanje, a usledila je i suspenzija. Baš zbog ovakvih slučajeva danaSnja pravila telefone tretiraju bez milosti.
Toaletgejt: Kramnik - Topalov, Elista 2006
Ujedinjujući meč za titulu svetskog prvaka između Vladimira Kramnika i Veselina Topalova pretvorio se u svađu oko kupatila. Topalovljev tim optužio je Kramnika da presto često odlazi u svoj privatni toalet, sugeriSući nedozvoljenu pomoć. Organizatori su privatna kupatila zaključali; Kramnik je u znak protesta odbio da odigra petu partiju i službeno je izgubio za tablom na kojoj se niko nije pojavio.
Kriza je posle reSena (zajedničko kupatilo, nova pravila), meč je nastavljen, a Kramnik je na kraju odneo titulu u dodatnim brzim partijama. „Toaletgejt" je od tada sinonim za to kako spor van table ume da odredi partiju na njoj.
Dodir koji se pamti: Kasparov - Polgar, Linares 1994
Najčuveniji spor oko dodirnuto-pomereno. Gari Kasparov je dodirnuo konja, pomerio ga, a onda ga (po kasnijim snimcima) na delić sekunde pustio pa vratio i odigrao drugačije. Judit Polgar je posumnjala da je figura bila puStena, što bi ga po pravilu vezalo za prvi potez, ali sudija nije intervenisao, a spor u tom trenutku nije formalno pokrenut. Kasparov je partiju dobio. Snimak je godinama posle bio dokaz koliko je granica „puStene figure" tanka i koliko je sudijsko oko dragoceno.
Rokada koja to nije: „vertikalna rokada" i „prvo top"
Dva bisera o rokadi.
Prvi je pravilo iz svakodnevice: ko prvo dodirne top, izgubio je pravo da tim potezom rokira, pa se igrač koji je hteo rokadu iznenada nađe obavezan da igra samim topom. Sudije ovo viđaju stalno.
Drugi je čuvena „vertikalna rokada", koju je popularizovao holandski pisac Tim Krabe (Krabbé). Iskoristio je rupu u tadaSnjoj formulaciji pravila: ako pešak stigne do osmog reda i promoviSe se u topa, a kralj i taj top se nađu u koloni, da li se sme rokirati „naviSe"? Slovo starog pravila to nije izričito zabranjivalo. FIDE je kasnije precizirao tekst (kralj i top pri rokadi moraju biti u istom redu) i vertikalnu rokadu jasno stavio van zakona. Divan primer kako jedna dosetka ume da natera zakonodavca da preformuliSe pravilo.
Potpat kao spas: Evans - RešEvski 1963
Pat (potpat) je remi, i to je najlepSa spasilačka slamka u šahu. Najslavniji primer nosi nadimak „prevara veka": u američkom prvenstvu 1963/64, Lari Evans je iz izgubljene pozicije protiv Semjuela RešEvskog izrežirao poziciju u kojoj RešEvski, ako uzme ono što mu se nudi, ostaje bez ijednog legalnog poteza: pat, remi. Partija koja je trebalo da bude poraz završila se podelom poena. Za sudiju je pouka jednostavna: pat nastaje odmah i sam po sebi je remi, bez ikakvog zahteva.
Underpromocija: Saavedra pozicija 1895
Ne mora svaki pešak da postane dama. Ponekad je dama baS greSka. NajlepSi dokaz je Saavedra pozicija (1895), nazvana po Fernandu Saavedri: beli pešak stiže do kraja, ali promocija u damu vodi u pat i remi. ReSenje je promocija u topa: skromnija figura izbegava pat i belom donosi pobedu. Underpromocija u skakača (radi šaha ili viljuSke) i u topa/lovca (radi izbegavanja pata) redovno se javljaju u kompozicijama, a povremeno i u praksi.
Praktičan sudijski detalj: promocija je gotova tek kada nova figura stoji na polju. Ako igrač pusti pešak na osmom redu pre nego što stavi novu figuru, potez još nije završen, a čim dodirne, recimo, damu, dama i mora da bude.
Sitni kurioziteti
- En passant je „sad ili nikad". Uzimanje u prolazu mora se odigrati odmah, u sledećem potezu; propuSteno, pravo nestaje.
- Nijedna partija ne može večno. Petostruko ponavljanje i 75 poteza bez uzimanja/pešaka donose automatski remi, pravila uvedena baS zato da inat ne bi trajao beskonačno.
- Pešak ne bira slobodno. Promocija ide u damu, topa, lovca ili skakača svoje boje, nikada u kralja, i nikada ne sme da ostane pešak.
- Mrtva pozicija ne čeka. Čim mat postane nemoguć za obe strane, partija je remi u istom trenutku, makar na tabli bilo mnogo materijala.
Kratak podsetnik za sudiju
- Objavi pre prvog kola: tempo, default vreme (i da li je zero-tolerance), politiku o telefonima.
- Nepropisan potez: standard = +2 min pa poraz na drugi; blic/rapid = obično poraz na zahtev pre sledećeg poteza.
- Dodirnuto-pomereno: „nameStam" se najavljuje pre dodira i samo o svom potezu; kod rokade prvo kralj.
- Remi zahtev (3× ponavljanje / 50 poteza): napiSi nameravani potez, ne igraj ga, zaustavi sat, pozovi sudiju. PogreSan zahtev = +2 min protivniku i obaveza da odigraS taj potez.
- Automatski remi: 5× ponavljanje ili 75 poteza, proglaSavaS sam (osim ako je poslednji potez mat).
- Ne pomaži: ne javljaj šah, pad zastavice ni greSke. MeSaS se samo kada pravila to izričito traže.
- Kazne idu od najblaže naviSe. Toljaga je poslednja, ne prva.